Humanitarni pohod na Sljeme

Humanitarni pohod na Sljeme

U nedjelju 27. travnja 2014. održan 1. hrvatski humanitarni pohod na Sljeme: Cro Globe-athon: planinarenjem protiv ginekološkog raka 
 

Planinariti. Uspinjati se! Sprijateljiti se s planinom, s potokom, s pticom ili s jedva vidljivim mravom i shvatiti da nisu ništa manje važni i potrebni na ovome svijetu od ljudi!

Ispred škole u Gračanima 27.4. oko 9 sati počelo je okupljanje planinara na pohod prema nekadašnjem lječilištu za oboljele od tuberkuloze Brestovcu. Ta svojevrsna „zagrebačka klinika Schwarcwald“ koja ima svoju romantičnu povijest, na žalost nije više što je nekoć bila: nije više u funkciji zdravlja i ljubavi. Tko naime ne zna za veliku ljubav dr. Milivoja Dežmana i zagrebačke  glumice Ljerke Šram koja je bolovala od tuberkuloze, a umrla je na rukama onog koji ju je tako silno ljubio da je inicirao izgradnju lječilišta ne bi li joj pomogao? Prije više od sto godina, nakon što je šestinski vlastelin Miroslav Kulmer darovao zemljište za gradnju, mnogobrojnim su priredbama, tombolama te prodajom slika znamenitih slikara  (Bukovca, Medoviće, Ivekovića i Crnčića) prikupljena novčana sredstva za sanatorij koji je prve pacijente primio 22.5.1909.g. Kroz dugi niz godina u lječilištu su bili liječeni brojni umjetnici, o čemu u svojoj knjizi  „Tuberkuloza i likovnost“  piše jedan drugi liječnik, pulmolog i poznavatelj umjetnosti dr. Boris Vrga.  Sve nam ovo govori da je zvanje liječnika neodvojivo od ljubavi i brige za čovjeka.

Nastavljajući  tu tradiciju, hrvatski su se liječnici svojim XV. pohodom liječničkom planinarskom stazom uključili u svjetsku javnozdravstvenu kampanju koja je prije nekoliko godina na poticaj ginekoloških onkologa iz Washingtona krenula pod nazivom Globe – athon i koju je prihvatilo 60 zemalja. Prošle godine Globe- athon je održan u 130 gradova, a ovogodišnjom akcijom i grad se Zagreb našao na tom popisu. HLPR i Planinarski klub Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ) nošeni  željom da još jednom podsjete na važnost redovitih ginekoloških pregleda u prevenciji i borbi protiv mnogih oblika karcinoma spolnog sustava kod žena, organizirali su prvi Cro-Globe-athon. Ujedno su humanitarnom prodajom prigodnih majica prikupljali sredstva za Udrugu pacijenata oboljelih od raka sv. Juraj. Pohodu su se odazvali mnogi liječnici i planinari iz drugih planinarskih drušava, kao i oni koji tek zgodimice planinare, a bio je među nama i planinar nad planinarima , pripadnik Gorske službe spašavanja, osvajač mnogih svjetskih vrhunaca - legendarni Stipe Božić s kojim se je rame uz rame, korak po korak uspinjao i dr. Damir Eljuga, predsjednik HLPR i  pokretač mnogih javnozdravstvenih akcija.  Slijedeći oznake liječničke staze broj 55, stigli smo do nadstrešnice Snopljak podno Brestovca. Dok smo se penjali našim je žilama ubrzano kolala krv, a blagotvorni planinski zrak davao plućima i cijelom organizmu dodatne količine toliko potrebna kisika. Susretali smo mnoge planinare, uživali u prizorima procvjetalih šumskih livada i prolistale šume, ali nismo mogli ne zamijetiti i posljedice koje je na Medvednici ostavilo nevrijeme. Oborena stabla, iščupano korijenje, erozijom pomaknuto tlo umanjivali su osjećaj ugode, ali su tim više posvješćivali ideju o jedinstvenosti prirode koje smo neodvojiv dio.

Došavši do Snopljaka, mnogi su stali u red kako bi im dr. Ljerka Mišura izmjerila tlak i šećer u krvi. Da nije zajedništva i donatorstva, malo bi se toga moglo ostvariti. Stoga valja istaknuti Roche diagnostic i Abbot koji su za ovu javnozdravstvenu kampanju donirali test trakice i lancete, dok je dr. Berislav Banek, predsjednik Planinarskog kluba HLZ  ravnao ovom malom Sljemenskom rapsodijom poput kakva čarobnjaka.

Stavši zatim u drugi red, mogli smo se konačno latiti i graha kojim su sve sudionike prvog Cro-Globe-athona počastili članovi Gradskog društva Crvenog križa.

 U tišini vlastitih misli, zadovoljni pređenim putem, nakon zajedničkog fotografiranja i prepričavanja usputnih susreta slijedio je povratak u gradsku vrevu.

U uvijek samoobnavljajućem iskustvu  susreta s puninom života, shvaćamo koliko smo upućeni jedni na druge i koliko je za čovjekovo zdravlje i  opstanak života na Zemlji važno očuvanje okoline.  Stari su ljudi znali reći : “Drvo se na drvo naslanja, a čovjek na čovjeka“. Došlo je vrijeme u kojem se i drvo na čovjeka naslanja. Dajući i primit ćemo, ili pak - da citiram Marina Držića:

Što se ima to se dava.
A tko sve dava, vele dava,
Tko srce dava, svega sebe dava.

Mirjana sačer- Bobanac