Povijest lige

Povijest lige

Doprinos Hrvatske lige protiv raka u razvoju hrvatske onkologije

Prije 40 godina, tj. god. 1963. rođena je ideja o osnivanju Lige za borbu protiv raka. Naime, te je godine akademik Ivo Padovan, tada kao predsjednik kancerološke sekcije Hrvatskog liječničkog zbora sudjelovao u programima istraživanja suvremenih metoda i pristupa liječenju raka u ljudi u jednoj od najpoznatijih onkoloških bolnica u SAD "Sloan Kettering Memorial Cancer Center", koja je nastala na poticaj znamenitog ginekologa dr. Mariona Simsa. Za tog studijskog boravka bio je pozvan kao gost u Američko društvo za borbu protiv raka u New-Yorku. Bio je zadivljen uspjesima toga najvećeg i najsnažnijeg društva za borbu protiv raka te je spoznao da bi takvo društvo trebalo osnovati i u Hrvatskoj. Još za vrijeme boravka u SAD-u, uz pomoć spomenutog američkog društva i Hrvata u dijaspori akademik Ivo Padovan i suradnici izradili su prvu studiju o "Ligi za borbu protiv raka". Odmah po povratku u Hrvatsku 1964. godine okuplja istomišljenike i pristupa svim potrebnim radnjama za osnivanje Lige za borbu protiv raka. Osniva Inicijativni odbor za osnutak Lige u u kojem su uz akademika Padovana i doc. dr. Marko Bašić, prim. dr. Krešimir Čupak, prim. dr. Velimir Kirhmajer, dr. Željko Maričić, prof. dr. Bruno Mark, doc. dr. Nedjeljko Milić, doc. dr. Miroslav Orešković, dr. Mijo Rudar i prof. dr. Ante Šercer. Podršku osnivanju Lige tada su dali brojni kulturni, politički i privredni djelatnici grada Zagreba i Republike Hrvatske. Bilo je i "ideoloških" zapreka budući je bilo i onih ljudi zaslijepljenih jednoumljem koji su tvrdili citiram "da socijalizam u kojem živimo je sam po sebi human i da će te probleme on sam rješiti bez uvoza zapadnjačkih čovjekoljubivih ideja udruženja građana". Unatoč takvom, srećom ne raširenom mišljenju, akademik Padovan ne posustaje već dobiva podršku i od Medicinskog fakulteta, HAZU, Sveučilišta i brojnih znanstvenih ustanova za osnivanje Lige za borbu protiv raka. Pogodnost za osnutak Lige u tom periodu bila je i ta što su tada počele slabiti unitarističke snage u tadašnjoj Jugoslaviji i na pomolu je bilo hrvatsko demokratsko ozračje tzv. hrvatsko proljeće. Osnivačka skupština Lige za borbu protiv raka, dobrovoljno-humanitarnog društva za područje R. Hrvatske održana je 5. studenog 1966. u Vinogradskoj bolnici gdje je imala i privremeno sjedište. Akademik Padovan u svom izlaganju na toj osnivačkoj skupštini ističe: cit. "Danas je potpuno svakome jasno da je rano otkrivanje raka i liječenje raka kao i briga za bolesnike od raka problem tako kompleksan i velik da je nemoguće da ostane samo u centru interesa zdravstvene službe, već da se ovim problemom mora zainteresirati čitava društvena zajednica i da se povedu široke akcije, a naročito da se u tim akcijama očituje dobrovoljnost i humanost" (završen citat). Ove riječi su i danas nakon 37 godina posve istinite i aktualne. Liga na svom zasjedanju 21. siječnja 1967. između ostalog donosi slijedeći zaključak: cit. "Da bi pomogli bolesnicima koji boluju od raka i nihovim obiteljima i skrbnicima, Liga će poduprijeti akciju osnivanja središnje institucije za borbu protiv raka u Zagrebu, kao i težnje da ta institucija udruži sve medicinske stručnjake u borbi protiv raka" Liga upućuje zahtjev Skupštini grada za dodjelu adekvatne zgrade za spomenute namjene. Skupština grada na svojoj 7. sjednici održanoj dana 18.4.1967. dodjeljuje bivšu zgradu općine Črnomerec Ligi za borbu protiv raka.

29. rujna 1967. održan je prvi Plenum Lige na kojem je Pero Pirker, tadašnji gradonačelinik grada Zagreba izabran za predsjednika i na kojem su donešena odluka o osnivanju Središnjeg instituta za tumore i slične bolesti, prve takve ustanove u Hrvatskoj u kojoj će se liječnici različitih specijalnosti i stručnjaci drugih struka provoditi istraživanje, dijagnostiku i liječenje oboljelih od zloćudnih bolesti o kojima se tada razmjerno malo znalo. Institut je svečano otvoren koncem studenog 1968. godine i to je bio, često je isticao akademik Padovan cit. "najteži zadatak Lige ne samo zbog golemih materijalnih sredstava potrebnih za takav Institut, već i zbog različitih, često oprečnih svaćanja medju našim stručnjacima o potrebi takve jedne ustanove koja se je u svijetu pokazala najučinkovitijom u svojoj temeljnoj namjeni" završen citat. Takvih oprečnih mišljenja, nažalost ima i danas. Uz Institut, današnju Kliniku za tumore, Liga je osnovala i regionalne centre za dijagnostiku i liječenje bolesnika od raka u Rijeci, Splitu i Osijeku, te brojne onkološke dispanzere diljem Hrvatske. Uz pomoć Lige tada je u Hrvatskoj ukupno bilo na raspolaganju oko 500 postelja za oboljele od raka. Osnivanjem ovih onkolških ustanova, i primjeni suvremenih znastvenih spoznaja možemo mirne duše kazati da je akademik Ivo Padovan udario temelje modernoj hrvatskoj onkologiji.

Liga 31.10.1969. postaje redoviti član Medjunarodne urduge za borbu preotiv raka (UICC), a u središnji savjet UICC-a akademik Padovan je bio biran u 2 mandata po 4 godine. Ovakvu čast UICC je malo kom iskazala.

Liga je od samog početka radila na edukaciji pučanstva i zdravstvenom odgoju putem tiska i elektronskih medija a tada je to bilo jako potrebno jer je bauk neizlječivosti od raka u tom periodu bio velik, a u drugoj fazi je pristupila edukaciji srednjeg i visokog medicinskog kadra iz onkologije. Liga osniva klubove liječenih bolesnika u kojima se provodi psihološka potpora oboljelih s ciljem brže resocijalizacije kako bi njihov povratak obitelji i radnoj sredini bio čim brži i bezbolniji. Na poticaj Lige na Medicinskom fakultetu god. 1970 počinje nastava iz onkologije. Liga pomaže u uspostavi Registra za rak pri Republičkom zavodu za zaštitu zdravlja, a pomaže i ostale brojne djelatnosti vezane za unapređenje onkološke zaštite.

Nakon sloma hrvatskog proljeća Liga se utapa u Savez republičkih i pokrajinskih liga za borbu protiva raka tako da je njena izravna suradnja s međunarodnim organizacijama za borbu protiv raka gotovo zamrla. S takvim se stanjem akademik Ivo Padovan ne miri već iznalazi nove načine suradnje hrvatske onkologije i svijeta jer jedino na takav način možemo uvlastitoj sredini primjenjivati spoznaje iz onkologije iz zemalja razvijena svijeta.

Akademik Padovan i tadašnji direktor Središnjeg instituta god. 1979 u Dubrovniku, a pod pokroviteljstvom tadašnjeg predsjednika Medjunarodne unije protiv raka prof. Umberta Veronezija, nedavnim ministrom zdravstva Republike Italije, osnivaju Organizaciju europskih instituta za tumore. Središnjem institutu za tumore i Ligi je omogućena izravna suradnja s brojnim takvim institutima diljem Europe.

Na web stranici Organizacije europskih instituta, danas s ponosom možemo pročitati imena glavnih osnivača ove organizacije akademika Padovana i prof. Maričića, a njihova imena su unijeta i u statut ove vrlo respektabilne organizacije.

Hrvatska liga doživljava ponovni zamah u svom radu nakon prvih demokratskih izbora. Ponovno uspostavljamo izravne kontakte s Međunarodnom unijom protiv raka i drugim organizacijama za borbu protiv raka. Tijekom domovinskog rata Liga je dala doprinos, maksimalno koliko je mogla, u obrani napadnute nam Domovine. Skupljala je lijekove i sanitetski materijal i slala ga je na prve linije bojišnice. Brojnim je pismima obavještavala svjetsku javnost posebice organizacije za borbu protiv raka o tome kakav se to rat vodi u Hrvatskoj. Akademik Padovan koncem 1991. za žestokih napada na našu Domovinu piše:cit. "Sva djela koja je ostvarila Liga ne mogu uništiti neprijatelji naše Domovine, niti svojim nečuvenim lažima, pustošenjem, protjerivanjem i moćnom ratnom tehnikom. Hrvatsku ligu protiv raka kao i njezine brojne graditelje zacijelo obilježuje misao da djela svjedoče o čovječijem umu, a riječi bilo izgovorenme bilo napisane o njegovu znanju." kraj citata.

S međunarodnim priznanjem Hrvatske željeli smo da i Liga postane punopravni član Društva europskih Liga. Ta želja je ubrzo realizirana ali tek nakon mog susreta s predsjednikom Organizacije europskih instituta gosp. W. Bodmerom, inače dobitnikom Nobelove nagrade za medicinu i direktorom Medjunarodne unije protiv raka gosp. A. Turnbull-om 12. svibnja 1992. u Harlemu u Nizozemskoj. Za našega razgovora oni su s poštovanjem istaknuli zasluge akademika Padovana i prof. Maričića u osnivanju Ordanizacije europskih instituta. Dvojica gospode su predložili prijam Lige na sljedećoj skupštini Društva europskih liga, a isto tako, na njihov je prijedlog UICC priznala kontinuitet članstva Hrvatske lige protiv raka u Međunarodnoj udruzi od 1969. godine. zbog Ligina velikog doprinosa u njenom razvoju.

U Budimpešti u hotelu Hilton, dana 8. 11. 1992. na glavnoj skupštini Društva europskih liga naša je Liga primljena u punopravno članstvo, čime je postala prva udruga u mladoj demokratskoj Hrvatskoj članicom jedne međunarodne organizacije, što je tada snažno odjeknilo u svim našim medijima.

Ligi je pripala čast da skupa sa Središnjim institutom za tumore organizira obilježavanje 1. svjetskog dana bolesnika u Hrvatskoj kojega je sv. otac papa Ivan Pavao II uveo da bude na dan majke božje Lurdske 11. veljače. Svečanu koncelebriranu misu u predvorju Instituta za tumore 11. veljače 1993. predvodio je pok. kardinal dr. Franjo Kuharić u nazočnosti apostolskog nuncija mns. Giulia Einaudia i pok. don. Luke Depola te brojnih bolesnika i zdravstvenog osoblja Instituta. Liga je za 1. svjetski dan bolesnika tiskala knjžicu Poruke sv. oca Pape i odaslala je svim bolnicama u Hrvatskoj i podružnicama Lige.

Hrvatska liga protiv raka dana 25. studenog 2003. u prigodi 40. obljetnice prve studije o "Ligi protiv raka" priredila je svečanu akademiju u Hrvatskom liječničkom zboru. Tom prigodom dr. sci. Damir Eljuga održao je predavanje "Mjesto i uloga Lige u unapređenju onkološke zaštite u hrvatskoj". Poslije ovog uvodnog izlaganja dr. Eljuga je održao stručno-znanstveno predavanje: "Liječenje raka jajnika-najnoviji pristupi", a potom je predstavljena knjiga "Liječenje raka jajnika" Damira Eljuge i suradnika. O knjizi su govorili prof. dr. sc. Goran Grubišić i mr. sc. Mladen Marić. Zlatni grb Lige, zahvalnicu i priznanje na ovoj svečanosti dobili su utemeljitelj Lige Akademik Ivo Padovan, a posmrtno prof. dr. Željko Maričić, Pero Pirker i KB "Sestre Milosrdnice"

U par natuknica iznijet ćemo osnovne djelatnosti Hrvatske lige protiv raka i što je ona sve učinila u posljednjih 15-ak godina.

1. Edukacija pučanstva

Liga čini velike napore u provođenju edukacije pučanstva o načinima zaštite od zloćudnih bolesti. Posebice smo aktivni u mjesecu studenom -mjesecu borbe protiv raka kada pojačano informiramo pučanstvo o najrazličitijim načinima zaštite od zloćudnih bolesti i unapređenju onkološke zaštite. U tu svrhu tiskali smo i distribuirali na različite načine oko 5 milijuna letaka i brošuta u kojima na popularan način pišemo o svim aspektima najčešćih sijela zloćudnih bolesti. Ovdje valja spomenuti vrlo prihvaćene brošure kao što su: "Rak dojke", "Rak vrata maternice", "Rak trupa maternice", "Rak pluća", "Muškarci i rak", "Žene i rak", "Hranom protiv raka" i dr. Od 1993. u optjecaju odlukom Sabora imali smo i doplatne poštanske markice kojima smo osim značajne financijske potpore polučili i edukativni učinak. Naime na markicama smo imali poruke, kao što je "Mamografija otkriva rak dojke", "Papa test otkriva rak vrata maternice." i dr.

Liga je god. 1993. izdala knjžicu dr. Jadranke Delač "HPV infekcija spolnih organa" u kojoj je prvi put u našoj sredini sveobuhvatno napisano o infekciji s HPV-om i njegovom povezanošću s nastankom raka vrata maternice.
Promjeni stava žena prema odlasku na ginekološke preglede i preglede dojki te općenito prema potrebitosti odlaska na sistematske preglede, držimo Liga je dala značajan doprinos. Liga izdaje i popularno stručno glasilo "Borba protiv raka", u kojem se objavljuju članci vezani uz aktivnosti Lige i njenih podružnica kao i članci o novim spoznajama na području prevencije i liječenja raka.

2. Edukacija liječnika

Liga je bila organizator i suorganizator brojnih odlično posjećenih stručno znanstvenih skupova, kongresa i simpozija s onkološkom tematikom, kao i trajnih tečajeva izobrazbe liječnika diljem Hrvatske, na kojima su liječnici imali priliku, slušajući izlaganja domaćih i svjetskih stručnjaka, produbiti svoja znanja i upoznati se sa suvremenim spoznajama na području onkolologije. Ovdje ću spomenuti samo neke od njih, kao primjerice organizaciju vrlo uspješnog prvog Hrvatskog simpozija iz onkologije održanog u Opatiji 1993. potom Simpozija s temom o Problematici raka u primarnoj zdravstvenoj zaštiti održanog u Osijeku odmah po završetku granatiranja god. 1993., na kojem su sudjelovali gotovo svi liječnici primarne zdravstvene zaštite iz Slavonije i Baranje, potom znanstvenog simpozija "Kontrola raka-strategija-perspektiva" održanog u Splitu 1997. u prigodi 30. obljetnice Lige u Splitu i 25. obljertnice Centra za onkologiju, a bio je posvećen pok. prof. Marku Bašiću, dugogodišnjem tajniku i dopredsjedniku Hrvatske lige protiv raka. Vrijedno je spomenuti suorganizaciju 1. simpozija iz psihoonkologije održanog u Opatiji god. 1995., te simpozija "Prevencija i dijagnostika raka ženskih spolnih organa" održanog u Zagrebu 1996. na kojem je sudjelovalo preko 500 osoba iz zemlje i inozemstva. Za spomenuti je i suorganizaciju 2 simpozija s međunarodnim sudjelovanjem "o kolposkopiji i bolestima vrata maternice" kojega je organiziralo istoimeno društvo na čelu s prof. dr. Goranom Grubišićem. Takodjer valja spomenuti Ligin obol u suorganizaciji već tradicionalnih međunarodnih simpozija o psihoonkologiji koje svake 3 godine na Hvaru organizira predsjednik Hrvatskog društva za psihoonkologiju prof. Miroslav Prstačić a ovo Društvo je i osnovano prije više od 10 godina na Ligin poticaj. Liga je pomagala u školovanju na poslijediplomskim studijama iz onkologije brojnih liječnika, potom opremanju magistarskih i doktorskih disertacija kao i pružanju potpore za sudjelovanje na domaćim i inozemnim kongresima posebice mlađih liječnika.

3. Izdavačka djelatnost

Liga je od samog osnutka nastojala vlastitim izdanjima prenositi i širiti onkološke spoznaje u našoj sredini. Ovdje valja spomenuti knjigu "Detekcija i rana dijagnostika malignih tumora" izdanu 1969, i knjigu "Poduka o raku" UICC-a čiji je pitki prijevod uradio naš poznati stručnjak prof. Tomislav Ladan god. 1985.

S uspostavom hrvatske države izdavačka djelatnost Lige biva posebice bogata, tako da je u minulih 10-ak godina bila izdavačom ili suizdavačem brojnih knjiga koje su značajno obogatile hrvatsku medicinsku bibliografiju. Ovdje ću spomenuti samo neke naslove:
1. Knjiga "Rak dojke" autora Marka Margaritonija, jednog od najranijih i vrlo aktivnih djelatnika Lige i dugogodiošnjeg predsjednika Dubrovačke lige protiv raka. Ovu knjigu smo predstavili javnosti odmah po završetku granatiranja Dubronika u Kneževu dvoru godine 1993. godine.
2. Problematika raka u primarnoj zdravstvenoj zaštiti urednika Zdravka Eblinga i Antona Budaka, Osijek, Zagreb 1993.
3. knjga: "Radioterapija" urednika Mirka Šamije, Zdenka Krajine i Anke Purišić, Zagreb, 1996.
4. Potom "Klinička onkologija" urednika M. Turić, K. Kolarić i D. Eljuga, Zagreb, 1996. Liga je za ovu knjigu kao suizdavač, uz Kliniku za tumore i Nakladni zavod "Globus" dobila prestižnu Strosmayerovu nagradu HAZU za najznačajnije djelo objavljeno u toj godini.

Uz ove knjige valja spomenuti i knjige Josipa Fajdića i sur. "Bolesti dojke" i "Dijagnostika tumora dojke" potom knjigu "Kako pobijediti rak", Krešimira Pavelića, knjigu "Kancerogeneza" Milivoja Boranića, knjige Ive Mlinarića i suradnika: "Hranom protiv raka", "Umor, zamor i premor" i "Povijest hrvatske kirurgije", knjigu Marka Radačića, Ive Bašića i suradnika: "Pokusni modeli u biomedicini", potom knjigu Damira Eljuge, Ante Dražančića i suradnika "Prevencija i dijagnostika tumora ženskih spolnih organa" knjigu "Radioterapijska onkologija u Klinici za tumore" Mirka Šamije, "Psihosocijalnu onkologiju i rehabilitaciju" Miroslava Prstačića i Ruže Sabol i brojne druge. Ovdje valja spomenuti da je Liga pokrenila, a potom i dugi niz godina suizdavala stručno znanstveni časopis "Libri oncologici" kojeg su glavni urednici bili prof. dr. Predrag Keros, pok. prof. dr. Krsto Kolarić, a potom prof. dr. Marko Turić.

4. Klubovi liječenih bolesnika

U sklopu Lige djeluju 3 kluba koja okupljaju osobe liječene od raka:Klub osoba operiranih na dojci, Klub laringektomiranih osoba i Klub osoba sa stomama. Zadaća ovih klubova je pružanje psihološke potpore, edukacije i pomoći u brojnim oblicima s ciljem čim brže i potpunije resocijalizacije oboljelih od raka. S vremenom je potreba za psihosocijalnom i psihoemocionalnom potporom postojala sve veća što je osobito došlo do izražaja s početkom i tijekom Domovinskog rata pa je stoga Liga 1992. god. potaknula osnivanje Hrvatske udruge za psihosocijalnu onkologiju. Hrvatska Liga protiv raka tijesno surađuje s ovom Udrugom od samog osnutka posebice u segmentu psihološke potpore oboljelih osoba od raka na čelu s prof. dr. Miroslavom Prstačićem i Odsjekom za studij motoričkih poremećaja, kroničnih bolesti i Art terapija, Edukacijsko rehabuilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Za te namjene Liga je godine 1993. na poticaj prof. Ruže Sabol osnovala Aplikacijski centar prvi takve vrste u ovom dijelu Europe u kojem oboljeli i članovi njihove obitelji dobivaju najrazličitije oblike psihološke pomoći. S obzirom da je prevalencija oboljelih od raka sve veća, a time i potreba za različitim vidovima psihološke potpore koji uključuju i brojne suportivne terapijske pristupe ovaj Aplikacijski centar prerasta u Centar za psihosocijalnu onkologiju u kojem liječenje provodimo skupa s djelatnicima Klinike za tumore, Lige i Hrvatskog društva za psihosocijalnu onkologiju, a otvorili smo ga 15. 4. 2004. godine. . Djelatnici i volonteri ovog Centra odlaze u posjet oboljelima u njihov dom i tom prigodom uz neki simboličan dar savjetuju oboljelog, a članovima njegove obitelji pruže kadikada vrlo korisne savjete Članovi klubova koj se okupljaju u ovom Centru novopridošlim članovima poručuju poput višestrukog pobjednika najprestižnije biciklističke utrke na svijetu "Tour de France", amerikanca Lance Armstronga, koji je pobijedio i zloćudnu bolest, a ona glasi:"Dijagnoza rak ne znači i smrtnu presudu, oboljeli se mogu oporaviti, a nakon povratka mogu postati čak i bolji, snažniji i uspješniji nego prije". Liga zajedno s klubovima oboljelih od raka i Udrugom "Europa Dona" provodi brojne javne akcije kao što su "Dan narcisa" "Pružimo ženama najbolje" u kojima provodimo dukaciju pučanstva, a istodobno upućujemo svoje zamolbe za različite vidove poboljšana onkološke skrbi oboljelih od raka.

5. Pomoć u nabavci opreme

Koliko god jedna zemlja bila bogata uvjek će imati značajno veće potrebe za nabavkama skupe medicinske opreme od one koju si mogu priuštiti pojedine zdravstvene ustanove. Stoga je Liga i njeni ogranci u svom radu organizacijom humanitarnih koncerata prikupila značajna sredstva za nabavku neophodne medicinske opreme . Napomenimo samo neke donacije:UZV aparat, te gastroskop i kolonoskop za OB u Vukovaru, UZV aparat za OB Varaždin, endolaserski aparati za terapiju boli za Kliniku za tumore, Kliniku za traumatologiju u Zagrebu i Ortopedski zavod u Božidarevićevoj, potom prvi PC za potrebe Zavoda za ginekološku citologiju u Petrovoj i dr. U minulih nekoliko godina Liga je uz pomoć svojih ogranaka pripomogla u nabavci mamografa za DZ u Imotskom, Bjelovaru, Makarskoj i Korčuli, potom Bolnici u Osijeku i Krapinskim Toplicama. Vrijednost opreme koju je Liga priskrbila za zdravstvene ustanove u zadnjih 15-ak godina može se mjeriti desecima milijuna kuna.

Do sada smo u suradnji s kanadskim veleposlanstvom organizirali 7. utrka u spomen na Terry-a Fox-a., a novcem od ovih utrka uvijek smo kupili neophodnu opremu za znanstveno istraživanje i liječenje oboljelih od raka. Tako smo primjerice značajnom novčanom donacijom pomogli opremanju odjela za transplantaciju koštane moždine Klinici za pedijatriju u Klaićevoj kojega do sada nije bilo u Hrvatskoj. Novac skupljen od ovogodišnje utrke bit će doniran Onkološkom odjelu Klinike za pedijatriju u KB "Sestre milosrdnice". Razumljivo je da donacije usmjeravamo onima kojima je najpotrebnija stoga je razumljivo da su nam oboljela djeca od zloćudnih bolesti na prvome mjestu.

6. Programi koje financira Ured za udruge Vlade RH.

Ured za udruge Vlade RH ocijenio je 2 Ligina programa iznimno vrijednim za unapređenje zdravstvene zaštite i razvoj civilnog društva u Hrvatskoj te ga kontinuirano financijski potpomaže. Prvi je pod naslovom "Promicanje zdravlja i prevencija zloćudnih bolesti", skraćeno "Znanjem protiv raka", a ima za cilj provedbu primarne i sekundarne prevencije zloćudnih bolesti primjenom poznatih i učinkovitih metoda rada. Ovisno o financijskim mogućnostima cilj je ovog programa obuhvatiti čim veći postotak pučanstva, a drugi je "Vrijeme oporavka pogled u budućnost". Ovaj potonji program provodi Hrvatska sekcija žena volonterki s operiranom dojkom, pod votstvom predsjednice sekcije gospođom Vjekoslavom Boroša. Ukratko, to je program rehabilitacije za žene koje su operirane zbog raka dojke, a provode ga posebno obučene i odabrane žene, volonterke u kojih je operiran rak dojke a dobro su rehabilitirane. Taj je program dio međunarodnog programa "Reach to Recovery" osnovanog 1952, a cilj je ovog programa da se ženama nakon operacije raka pruži iznimno važna emocionalna potpora kako bi što bezbolnije prebrodile krizu tijekom liječenja i faze oporavka. Na Smotri udruga 2001. Ligi i ovoj sekciji uručio posebna priznjanja za uspješan rad u realizaciji ovih programa.

U ovom kratkom napisu nemoguće je nabrojiti sve aktivnosti i osobe koje su u njima sudjelovale, stoga se na ovom mjestu u ime predsjedništva Lige i svoje osobno zahvaljujem svima onima koji su na bilo koji način pomogli, pa makar i najmanjim doprinosom, i na taj način učinili ovu Ligu onakvom kakva ona jest, a kakva je prosudite sami, a kakva će biti to će zasigurno ovisiti i o svima nama.

Ukratko o Ligi sutra

Potreba za ovakvom udrugom bit će sve do onoga časa dok u potpunosti ne iskorjenimo zloćudne bolesti. Na žalost to se neće uskoro dogoditi. Liga stoga mora i dalje okupljati ljude dobre volje, prije svega humaniste koji su spremni svoje slobodno vrijeme, znanje i iskustvo darovati drugome-oboljelim od raka i članovima njegovih obitelji. Takvih je ljudi uvijek bilo i bit će ih i zato se ne trebamo bojati za budućnost hrvatske Lige protiv raka