Profesionalna bolest je ona bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu. Kako bi se bolest proglasilo profesionalnom i medicinski i pravno tretiralo kao takvu, nužno je neosporno dokazati uzročno-posljedičnu vezu između izloženosti profesionalnoj štetnosti i bolesti koju je radnik razvio. Spomenuta uzročno-posljedična veza utvrđuje se temeljem radne anamneze, podataka dobivenih kliničkom i laboratorijskom obradom, opisa i analize radnoga mjesta, identifikacije i analize štetnosti na radnome mjestu te dokazivanjem neposredne izloženosti radnika toj štetnosti. Dijagnosticiranje profesionalne bolesti u izravnoj je nadležnosti specijalista medicine rada/medicine rada i sporta.

Profesionalna bolest je kategorija bolesti koja je pravno definirana Zakonom o listi profesionalnih bolesti Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o listi profesionalnih bolesti, Zakonom o mirovinskom osiguranju te Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju.

U Republici Hrvatskoj lista profesionalnih bolesti je zatvorena što znači da se samo onim dijagnozama koje se nalaze na listi profesionalnih bolesti može razmatrati profesionalna etiologija.

Postupak utvrđivanja i priznavanja profesionalne bolesti najčešće pokreće sam oboljeli radnik na prijedlog svog izabranog liječnika obiteljske medicine, nadležnog doktora specijaliste medicine rada ili drugog specijaliste. Dijagnostički postupak vodi specijalist medicine rada/medicine rada i sporta, koji daje i zaključno mišljenje o postojanju uzročno-posljedične veze između štetnog utjecaja radnih uvjeta i bolesti radnika.

Nakon provedenog dijagnostičkog postupka, prijava o profesionalnoj bolesti zajedno sa cjelokupnom medicinskom dokumentacijom upućuje se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) radi ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja. Sve prijave o profesionalnoj bolesti zaprimljene u HZZO-u prosljeđuju se u Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) u Službu za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu gdje se potvrđuje ili otklanja profesionalni uzrok bolesti. Na temelju stručnog mišljenja specijaliste medicine rada/medicine rada i sporta HZJZ-a, HZZO daje ili odbija pravo iz zdravstvenog osiguranja na temelju profesionalne bolesti.

Koja prava ima osoba kojoj je priznata profesionalna bolest? 

Ukoliko osoba ima priznatu profesionalnu bolest ostvaruje, preko zdravstvenog osiguranja, 100% plaćeno bolovanje zbog zdravstvenih problema uzrokovanih profesionalnom bolesti, pravo na naknadu troškova prijevoza kod korištenja zdravstvene zaštite zbog priznate profesionalne bolesti te pravo na naknadu za pogrebne troškove. U sklopu mirovinskog osiguranja, oboljela osoba ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu ili pravo na profesionalnu rehabilitaciju ukoliko je uzrok smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti profesionalna bolest. Oboljela osoba ima pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja ako je utvrđeno tjelesno oštećenje od najmanje 30%, a koje je nastalo kao posljedica profesionalne bolesti.

Kad posumnjati da je maligna bolest posljedica izloženosti karcinogenima na radnom mjestu?

Primjeri nekih radnih mjesta na kojima je radnik, prilikom rada, potencijalno izložen karcinogenima.

Što je karcinogen?

 Karcinogen je tvar, smjesa ili agens koji može izazvati maligni tumor ili povećati rizik od razvoja malignog tumora.

Profesionalni karcinogeni se dijele u tri skupine: kemijski karcinogeni (npr. benzen, vinil klorid monomer, policiklički aromatski ugljikovodici, nitrozamini), fizikalni karcinogeni (npr. ionizirajuće zračenje, azbest, UV zračenje) i biološki karcinogeni (npr. virus hepatitisa B, virus hepatitisa C).

Postoji li sigurna razina izloženosti karcinogenima?

Ne može se definirati biološki sigurna granica izloženosti karcinogenima. Smatra se da i niska razina izloženosti karcinogenima može značajno utjecati na pojavu maligne bolesti. Neizvjesnost oko sigurnih razina izloženosti karcinogenima rezultirala je načelom ALARA (eng. „As Low As Reasonable Achievable”) odnosno “Onoliko nisko koliko je moguće razumno postići”.Dakle svaki radnik bi trebao na radnom mjestu biti u što manjoj mjeri izložen karcinogenima.

Biološki učinak ovisi o trajanju izloženosti i o potencijalu pojedinog karcinogena.

Kako se klasificiraju karcinogeni?

U medicini rada se prvenstveno koristi klasifikacija karcinogena Međunarodne agencije za istraživanje raka (eng. International Agency for Research on Cancer, IARC) (IARC Global cancer observatory).

Prema Međunarodna agencija za istraživanje raka (International Agency for Research on Cancer – IARC),  karcinogeni se mogu klasificirati u četiri skupine.

Samo karcinogene koji pripadaju skupini 1 te skupini 2A možemo smatrati karcinogenima za koje postoji dovoljno dokaza da mogu kod ljudi uzrokovati maligne bolesti.

Razlikuju li se maligni tumori profesionalne etiologije od onih koji to nisu?

Profesionalni maligni tumori po kliničkoj slici i histopatološkom nalazu potpuno odgovaraju malignim tumorima koji nisu posljedica izloženosti karcinogenima na radnom mjestu.

Koji su kriteriji za utvrđivanje profesionalne etiologije malignih bolesti?

Kako bi dokazali da je neki maligni tumor posljedica izloženosti na radnom mjestu nužno je zadovoljiti nekoliko čimbenika.

Što sve treba biti zadovoljeno prikazano je na shematskom prikazu.

Shematski pristup kriterija za utvrđivanje profesionalne etiologije malignog tumora

Statistički podaci o priznatim malignim tumorima profesionalne etiologije u Republici Hrvatskoj

Prema podacima Registra profesionalnih bolesti te Registra profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom koji se vodi u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo za razdoblje 2008.-2024. godine.

Postoji li specifični zdravstveni nadzor nad radnicima koji rade s karcinogenima?

U Republici Hrvatskoj je putem nekoliko zakonskih i podzakonskih akata propisan zdravstveni nadzor radnika koji rade s karcinogenima, a prvenstveno se to odnosi na Pravilnik o zaštiti radnika od izloženosti opasnim kemikalijama na radu, graničnim vrijednostima izloženosti i biološkim graničnim vrijednostima (NN 091/2018, NN 01/2021, NN 148/2023). Zdravstveni nadzor se prvenstveno odnosi na medicinske preglede u medicini rada (prethodni, periodički, izvanredni kontrolni), a odnose se na preglede radnika prije zapošljavanja, tijekom rada, u incidentnim situacijama i kontrolama zdravstvenog stanja. Svrha svih pregleda u medicini rada je preventivna, dakle zaštita zdravlja radnika. Kako danas u medicini još uvijek nema dijagnostičkih pretraga koje bi mogle detektirati određenu mutaciju prije pojave bolesti dakle prije nego karcinogeneza završi u ishodu maligne bolesti, nema specifičnog ciljanog pregleda nego se pregledi sastoje od prvenstveno poznavanja djelovanja određenog karcinogena i pretraga ciljnih organa u svrhu što ranijeg prepoznavanja bolesti.

Adekvatnim mjerama zaštite na radu, uključujući osobnu zaštitnu opremu i organizacijske mjere te korištenje zatvorenih sustava gdje god je moguće, pokušava se primijeniti već navedeno načelo ALARA i na taj način smanjiti mogućnost razvoja malignih bolesti na radnom mjestu.

Zaključak

Ukoliko ste radili na radnom mjestu na kojem sumnjate da ste mogli biti izloženi karcinogenima te bolujete od malignog tumora obratite se, ukoliko radite, nadležnom specijalisti medicine rada/rada i sporta, a ako ne radite specijalisti medicine rada/rada i sporta najbližem prema mjestu stanovanja kako bi Vam rekao ima li kod Vas sumnje da se radi o profesionalnoj bolesti te kako bi Vas uputio u Vaša prava.

Autori

Katarina Zahariev Vukšinić, dr. med., univ. mag. med.,spec. medicine rada i sporta

Tamara Radošević Kutičić, dr. med., spec. medicine rada i sporta.

Služba za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2025.