Slično kao što se drvo koje je izloženo jakim vjetrovima može saviti, ali ne i slomiti, tako i mi pokazujemo snagu i otpornost suočavajući se s različitim preprekama.

Posljednji dan u bolnici na Traumi donio je vijest koju nikako nisam očekivala artroskopija koljena nije uspjela.

Šok i razočaranje su me obuzeli, ali sam znala da moram nastaviti dalje.

Vrijeme je polako prolazilo, a odluka je postajala sve jasnija. Proteza je bila jedini izlaz.

lako sam se plašila neizvjesnosti, odlučila sam se suočiti s novim izazovom.

Život je jedan veliki štos, a ja sam očito glavni lik u najluđoj komediji.

Mislila sam da su najveći izazovi iza mene kad sam se riješila štaka.

Hodati nakon toliko vremena je bilo kao pokušati voziti bicikl s kockicama umjesto kotača.

Ali, barem sam bila neovisna!

Svaki korak je bio mala pobjeda, a ja sam se osjećala kao pravi superheroj.

Odlučila sam da je vrijeme da se vratim u formu.

Naravno, s obzirom na to da sam nekoliko tjedana provela ležeći, moja koordinacija je bila otprilike kao kod pijane žirafe.

Prvi koraci su bili više nalik na ples pingvina nego na hodanje.

Jedne večeri dok sam ležala i gledala TV, ruka mi je slučajno dotaknula čudnu kvržicu na unutarnjem dijelu prsiju. Bila je veličine oraha, tvrda i pomalo bolna na dodir.

U prvi trenutak sam se nasmijala, pomislivši da je možda samo mišić izletio zbog vježbanja utezima, ali ubrzo su me obuzele sumnje.

Šta je sad opet?

Prošlo mi je kroz glavu.

Muž me je pokušao smiriti.

U isti sam mah bila na sebe ljuta, ali i preplašena.

Odlučila sam da sutra obavezno odem doktoru.

I tako, moj život se pretvorio u jednu veliku sapunicu.

Od štaka, preko plesa pingvina, pa sve do kvržice na grudima.

Tko bi rekao da ću jednog dana biti glavni lik u svojoj medicinskoj drami?

Međutim, što je život bez malo drame? Dok čekam rezultate, odlučila sam uživati u malim

stvarima. U šetnji s psom, u kavi s prijateljicom, u zagrljaju svoje obitelji.

Jer kako kažu život je prekratak da bismo ga provodili u brizi.

Što se tiče kvržice?

Pa tko zna, možda ću jednog dana imati supermoći!

Kroz sve ovo shvatila sam da je život nepredvidiv i da nas može iznenaditi u svakom trenutku.

No, važno je ne izgubiti nadu i vjerovati u sebe. Svaka prepreka je prilika za rast i učenje.

lako ne znam što me čeka u budućnosti, spremna sam suočiti se s bilo čim.

Priče o raku: Sanja Kalebić 

Ovo je dio serijala osobnih priča o iskustvu liječenja raka Sanje Kalebić. Autorica kroz dvadesetak priča dijeli svoje iskustvo, emocije i izazove tijekom bolesti.