Obilježen 18. Dan narcisa
Obilježen 18. Dan narcisa

22. ožujka 2014.

 
Hrvatska liga protiv raka
04.04.2014.
1. hrvatski Globe-athon: planinarenjem protiv ginekološkog raka
28.03.2014.
Narcise na Cvjetnom
15.03.2014.
Kratka priča o Danu narcisa
03.02.2014.
Svjetski dan borbe protiv raka
26.01.2014.
Obilježen 7. Dan mimoza
04.12.2013.
Simpozij o prevenciji i liječenju početnog raka materičnoga vrata
29.11.2013.
Medvjedi uz navijače i Pilos skupili 12.000 kn za Hrvatsku ligu protiv raka
05.11.2013.
KONAC DJELO KRASI
04.11.2013.
MOVEMBER
25.09.2013.
Održan 14. Terry Fox Run
28.05.2013.
Obilježen Dan irisa
13.03.2013.
In memoriam prim. Tomek
 

Rak debelog crijeva

Prema podacima Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, rak debelog crijeva drugi je najčešći oblik raka u muškaraca (iza raka pluća) i u žena (iza raka dojke). Od ukupnog broja dijagnosticiranih slučajeva raka u Hrvatskoj na ovu zloćudnu bolest otpada 15-16% slučajeva u muškaraca i 13-14% slučajeva u žena. O dramatičnom porastu novooboljelih i umrlih od raka debelog crijeva najbolje pokazuju podaci prikupljeni od postanka Hrvatske države do danas.

 

Usporedni pokazatelji pojavnosti i smrtnosti od raka debelog crijeva 1990. i 2008/9. godine
INCIDENCIJA (pojavnost):
1990.g.- 1648; 34,5/100.000
2008.g.- 3074; 69,3/100.000 (1819 muškaraca i 1255 žena, porast 87%)
MORTALITET (smrtnost):
1990.g.- 1049; 21,9/100.000
2009.g.- 1855; 41,0/100.000 (1052 muškaraca i 803 žena, porast 77%)

 

Rak debelog crijeva ili kolorektalni karcinom je inače jedan od najčešćih oblika zloćudnih oboljenja u svim razvijenim zemljama sa zabrinjavajućim trendom porasta učestalosti. Smatra se da će u razvijenim zemljama od raka debelog crijeva tijekom života oboljeti približno 4,6% muškaraca i 3,2% žena, a omjer incidencije i mortaliteta između muškaraca i žena iznosi 1,05:1.


U Aziji i Africi ovaj oblik raka je značajno rjeđi što upućuja na činjenicu da stil života, prehrana i okoliš u razvijenim zemljama svijeta ne idu na ruku čovjeku, nego naprotiv, protiv njega i njegovog zdravlja.

 

Rizik od razvoja raka debelog crijeva znatno raste nakon 40. godine života, a 90% svih karcinoma otkrije se u osoba starijih od 50 godina. Svaka osoba starija od 50 godina nosi 5% rizika da će do 74. godine razviti rak debelog crijeva, odnosno 2,5% rizika da će umrijeti od raka debelog crijeva.

 

Upravo iz tih razloga pokrenut je Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva koji ima za cilj što ranije dijagnosticiranje. To bi u petogodišnjem razdoblju rezultiralo smanjivanjem smrtnosti od raka debelog crijeva za 15%. Programom je obuhvaćena ukupna populacija u dobi od 50 do 74 godine, a svi građani imaju jednaku mogućnost sudjelovanja u programu probira, što znači i oni socijalno najugroženiji.


Prema do sada prikupljenim podacima nacionalnog programa za rano otkrivanje raka debelog crijeva može se zaključiti da se u hrvatskoj populaciji rak debelog crijeva ne otkriva rano. Svega 18 % bolesnika ima rak u početnoj fazi, u 29% slučajeva rak se proširio u limfne čvorove, a u 17 % slučajeva dao je metastaze u udaljene organe. Nažalost, u 36% slučajeva ne zna se stadij proširenosti bolesti što je rezultat još uvijek neodovoljne kvalitete prikupljanja podataka.


Najdramatičnije od svega jest da se rak debelog crijeva u najvećoj mjeri može spriječiti, a to se ne čini.


Da bismo to mogli, prvo se moramo upoznati s tim velikim zdravstvenim problemom.

 

Uvod

 

ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA DEBELOG CRIJEVA

 

Posljednji dio probavne cijevi pripada debelom crijevu smještenom u trbušnoj šupljini. U odraslog čovjeka ono je dugo od 1 do 1,5 metra. Debelo crijevo je šire u početnom desnom dijelu i postupno se suzuje od uzlaznog, poprečnog i silaznog dijela sve do završnog lijevog dijela (Slika 1.).

 

Slika 1. Smještaj debelog crijeva u trbušnoj šupljini

 

Osnovna uloga debelog crijeva je pohranjivanje sadržaja koji dolazi iz tankog crijeva te izbacivanje tog sadržaja s pomoću snažnih pokreta. Uz to debelo crijevo iz sadržaja uzima i u organizam vraća vodu i elektrolite te masne kiseline.
Kako u debelo crijevo dospijevaju različite tvari iz hrane, od kojih su neke štetne, moguća su oštećenja njegove sluznice. Sjedilački način života, prehrana bogata mastima i mesom te pretjerani unos alkohola usporavaju rad crijeva pa se štetni sadržaj u njima duže zadržava i oštećuje sluznicu koja se s vremenom sve teže obnavlja i štiti pa se razvijaju različite bolesti uključivo i tumore. Osim toga i nasljedni čimbenici mogu prouzročiti bolest debelog crijeva. Tako mogu nastati upalne i bakterijske bolesti, ali također i tumori debelog crijeva.
Tumore debelog crijeva dijelimo u dobroćudne i zloćudne. Najčešći su adenomi (polipi) i adenokarcinomi. Uklanjanje polipa i otkrivanje karcinoma u početnoj fazi rasta osnovna je svrha liječenja i sprječavanja razvoja karcinoma.

 

Važno je upozoriti pučanstvo na rane simptome i znakove tumora debelog crijeva kako bi ih prepoznali i pravodobno se javili liječniku.

 

Dakle, nastanak karcinoma debelog crijeva možemo spriječiti!

 

Polipi debelog crijeva i njihova povezanost s rakom debelog crijeva.

Polipi ili adenomi su tkivne izrasline koje rastu iz sluznice debelog crijeva prema unutrašnjoj strani, odnosno šupljini debelog crijeva. Mogu biti mali, tek nešto iznad sluznice crijeva, veći ili veliki, s peteljkom ili bez nje, koji sužavaju crijevnu šupljinu, osobito u završnome dijelu, gdje je crijevo uže.Učestalost polipa je između 7% i 50%. Mogu se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi u oba spola, ali najčešće ih nalazimo u osoba starijih od 60 godina. Polipi su obično pojedinačni, ali ih može biti i više. Premda se mogu naći u svim dijelovima debelog crijeva, najčešće su smješteni u njegovu završnom dijelu.
Pojava polipa je povezana s rizikom pojave karcinoma debelog crijeva.

 

Premda su polipi u osnovi benigni, smatramo ih premalignim promjenama jer iz njih može nastati karcinom debelog crijeva. Naime, polipi imaju različit stupanj displazije, odnosno poremećaja stanica s promijenjenom jezgrom, ubrzanim rastom, promijenjenim žlijezdama i smanjenim izlučivanjem sluzi. Te promjene mogu prouzročiti nastanak karcinoma.

 

Polipi nastaju zbog poremećenog rasta stanica debelog crijeva. U nastanku polipa važni su nasljedni čimbenici i čimbenici okoliša.


Nasljedni čimbenici imaju veliko značenje u bolesnika s obiteljskom polipozom i nasljednim nepolipoznim karcinomom. Te su bolesti rijetkost, međutim, kada se potvrde, potrebno je pregledati članove obitelji kolonoskopom, uređajem za pregled crijeva, a potom valja obaviti i genetsko testiranje.


Epidemiološke analize pokazuju da čimbenici okoliša mogu uzrokovati stvaranje polipa. To se poglavito odnosi na prehranu; ako je hrana bogata mastima ili ako se ne uzima povrće i voće, odnosno vlaknate tvari, mogućnost nastanka karcinoma je veća. Masti iz hrane povećavaju stvaranje žučnih kiselina od kojih su neke kancerogene.


Prema građi polipe dijelimo na tubularne, vilotubularne i vilozne. Iz svih tipova polipa može nastati karcinom. Tubularni i vilotubularni polipi nose manji rizik nastanka karcinoma, ali što su veći, to je veći rizik. Kad su veliki oko 1 cm, ako se ne uklone, rizik nastanka karcinoma je 3% za 5 godina, 8% za 10 godina i 24% za 20 godina od postavljanja dijagnoze. Ako su to vilozni polipi, rizik nastanka karcinoma je veći, oko 35%. Što su veći, to je veći rizik nastanka karcinoma. Iako je opaženo da se neki polipi tijekom godina smanjuju, računa se da će iz polipa nastati karcinom prosječno za 7 godina od postavljanja dijagnoze.

 

Zato je polipe nužno ukloniti rano i ukloniti ih sve.


Simptomi, znakovi i dijagnoza polipa


Polipi su najčešće bez simptoma. Ipak, može se pojaviti krvarenje iz debelog crijeva. Ono je polagano, a rijetko obilno. Polagano, dugotrajno krvarenje može prouzročiti anemiju zbog gubitka željeza. Ako su polipi veliki, mogu izazvati bolove i grčeve u trbuhu.


Ako se nalaze u anusu, dakle na izlaznom dijelu crijeva, i ako imaju dugu peteljku, mogu stršati kroz vanjski otvor debelog crijeva. Veliki vilozni polipi katkada mogu izazvati i vodenast proljev.


Polipi završnog dijela debelog crijeva mogu se napipati prstom. Međutim, ključna pretraga je kolonoskopija, pregled cijelog debelog crijeva endoskopskim uređajem. Ovom pretragom se otkrivaju polipi ili druga oštećenja u bilo kojem dijelu crijeva. Ako nije moguće pregledati cijelo crijevo, može se učiniti rendgenski pregled - irigografija s dvostrukim kontrastom (Barijeva kaša s insuflacijom zraka).


Prednost kolonoskopskog pregleda je u tome što uz pregled sluznice pod kontrolom oka, istodobno možemo posebnim kliještima uzeti uzorke tkiva za histološku analizu ako postoji sumnja na karcinom.


Terapija


Ako se nađu polipi, nakon pripreme bolesnika, odnosno čišćenja crijeva, u cijelosti ih uklanjamo posebnim omčama. Metoda se naziva endoskopska polipektomija, jednostavna je i bezbolna, a bolesnici je dobro podnose. Nakon uklanjanja, polipe treba histološki pregledati.


Ako mikroskopski pregled polipa ne pokazuje zloćudne promjene, bolesnika moramo dalje pratiti jer se novi polipi mogu ponovno stvoriti u oko 10% bolesnika.


Zato predlažemo:


1) kontrolnu kolonoskopiju dva puta na godinu nakon uklanjanja polipa,
2) ako su nalazi uredni i nema novih polipa, sljedeće preglede cijeloga crijeva treba obaviti svakih 3 do 5 godina.

 

Ako se polip ne može ukloniti omčom za polipektomiju jer je prevelik, ili ako se potvrde zloćudne stanice u polipu koje prodiru u njegove dublje slojeve, polip i pripadajući dio crijeva moraju se kirurški ukloniti.

 

Karcinom debelog crijeva


Kao što je na početku istaknuto rak debelog crijeva u Hrvatskoj je u ogromnom i stalnom porastu.U oko 5% bolesnika nalazi se više od jednog karcinoma. Takve karcinome nazivamo sinkronim karcinomima. Nastanak karcinoma debelog crijeva povezuje se, kao i nastanak polipa, s prehranom koja sadrži velike količine životinjskih masti i mesa. Masti uzrokuju pojačano izlučivanje žučnih kiselina koje se u prisutnosti crijevnih bakterija razgrađuju. Razgradni produkti mogu biti kancerogeni.


Prehrana koja sadrži mnogo vlakana - povrće, voće i sl, ne izaziva izlučivanje žučnih kiselina, veća je masa stolice, a pokreti crijeva su brži zbog čega se moguće kancerogene tvari razrjeđuju, njihov dodir sa sluznicom crijeva je kraći i brža je eliminacija sadržaja iz crijeva. Zaštitno mogu djelovati vitamini A, C, E, te kalcij i selen u hrani. Prema rezultatima 18 kliničkih studija vitamin D smanjuje rizik od raka debelog crijeva za čak 33%. Moguća je i genetska sklonost nastanka karcinoma debelog crijeva kad se pojavljuje u više generacija jedne obitelji, i to obično u dobi prije 40. godine, najčešće u desnom dijelu debelog crijeva. (Tablica 1.)


Tablica 1. Rizični čimbenici za nastanak karcinoma debelog crijeva

GENETSKI ČIMBENICI Obiteljska polipoza Gardnerov i Turcotov sindrom Peutz-Jeghersov sindrom Juvenilna polipoza
OBITELJSKI ČIMBENICI Sindrom obiteljskog kolorektalnog karcinoma, sindrom hereditarne adenokarcinomatoze Podatak o karcinomu u obitelji
DRUGE PRETHODNE BOLESTI Ulcerozni kolitis, Chronova bolest, zračenje male zdjelice, polipi debelog crijeva
DOB IZNAD 40 GODINA  

 

Međutim, 95% svih karcinoma debelog crijeva nastaje od polipa. Ovdje su bitne promjene gena koje pridonose tome da se iz normalne sluznice debelog crijeva pojačano umnažaju stanice s razvojem polipa, prvo malih a zatim velikih, koji daljnjom promjenom gena mogu prijeći u karcinom. Nepravilna prehrana, kako je prije navedeno, potiče ove promjene.


Simptomi i znakovi karcinoma debelog crijeva


Karcinomi debelog crijeva rastu polako i nakon dužeg vremena, kada su dovoljno veliki, izazivaju simptome. Simptomi karcinoma debelog crijeva ovise o mjestu nastanka karcinoma i njegovoj veličini.


Kako je desni, početni dio debelog crijeva širi, a sadržaj u crijevu vodenast, simptomi bolesti nastaju kasnije. Kada je velik, katkada se može napipati preko trbušne stjenke. Karcinom može krvariti, a krvarenje je obično polagano. Jedini znak bolesti može biti anemija zbog gubitka željeza krvarenjem i opća slabost. Lijevi dio debelog crijeva je uži, sadržaj u crijevu je gušći, a karcinom je obično cirkularan. To je razlog začepa stolice zbog otežanog prolaza kroz suženi dio crijeva. Međutim, može se pojaviti i učestalo pražnjenje crijeva sve do proljeva. Zbog suženja crijeva na mjestu nastanka karcinoma i otežanog prolaza stolice, mogu se pojaviti bolni grčevi, kolike, a stolica može biti pomiješana s krvlju.


Ako je karcinom smješten na izlaznom dijelu debelog crijeva, krvarenje iz debelog crijeva, koje se pojavljuje zajedno sa stolicom, najčešći je znak bolesti. Pojavljuju se i lažni porivi za pražnjenje ili osjećaj da se crijevo nije posve ispraznilo. Ako su prisutni hemoroidi s krvarenjem, uvijek treba pregledati i završni dio debelog crijeva kako bismo bili sigurni da se ne radi i o karcinomu, pogotovo u starijih ljudi.


Karcinom se može proširiti u okolne organe ili putem krvi na udaljena mjesta. Tako širenje prema mokraćnom mjehuru može izazvati njegovu upalu, a može se proširiti i prema želucu ako je smješten u poprečnom dijelu debelog crijeva, ili prema tankom crijevu.


Ako karcinom zahvati potrbušnicu, može nastati ascites, odnosno nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Najčešće udaljeno širenje karcinoma je u jetru i pluća. U početku nema simptoma i znakova bolesti jetre, ali poslije se pojavljuje bol pod desnim rebranim lukom i žutica.


Dijagnoza karcinoma debelog crijeva

 

Jednostavna i jeftina metoda za otkrivanja karcinoma debelog crijeva, ali i većih polipa koji polagano krvare jest test na skriveno, nevidljivo krvarenje. Upravo zbog svoje jednostavnosti i cijene te brze primjene na velikom broju ljudi, danas služi kao metoda ranog otkrivanja u Nacionalnom programu za rano otkrivanje raka debelog crijeva.


Test je jednostavan, lako se izvodi, a pozitivan je u 50% do 90% bolesnika, ovisno o mjestu karcinoma i kvaliteti testa. Malu količinu stolice bolesnik stavi u tvornički pripremljeni test, a rezultat očita liječnik. Najčešće se rabi Hemoccult II. Ako se testiranje izvodi tri dana, osjetljivost testa, odnosno vjerojatnost da će biti pozitivan, je veća. Zbog veće točnosti, tri dana prije izvođenja testa preporučuje se uzimanje hrane s vlaknatim tvarima, a zabranjuje se meso i uzimanje vitamina C. Ako je test pozitivan, potrebne su daljnje pretrage.


Postoje i drugi testovi, primjerice HemeSelect, HemoccultSENSA, HemoQuant. Kod HemeSelect i HemoQuant testova nije potrebno prethodno izbjegavati meso, vitamina C i druge tvari.


Ako liječnik posumnja na karcinom, potreban je pregled završnog dijela debelog crijeva prstom, dakle digitorektalni pregled. Taj pregled, uz test na nevidljivo krvarenje, izvodi liječnik opće prakse. Pregledom se mogu otkriti hemoroidi i napipati karcinom ako je nisko postavljen. (Slika 2.)

 

Slika 2. Pregled završnog dijela crijeva kažiprstom (digitorektalni pregled)

 

Premda se oko 60% karcinoma debelog crijeva nalazi u njegovu završnom lijevom dijelu, potrebno je kolonoskopom pregledati cijelo crijevo. (Slike 3. i 4.)

 

Slika 3. Kolposkopska slika polipa

 

Slika 4. Pregled dijela crijeva kolposkopom je i najučinkovitija metoda pregleda crijeva

 

Kolonoskopski pregled je metoda izbora jer se u gotovo 100% slučajeva otkrivaju i male promjene u debelom crijevu, a moguće je uzimanje biopsija i uklanjanje polipa. Ako kolonoskopom nije moguće pregledati cijelo crijevo, tada je potreban rendgenski pregled crijeva. Ultrazvučni pregled može otkriti metastaze u jetri (Slika 5.), a rendgenska slikaa pluća otkriva metastaze u plućima. Pregled trbuha kompjutoriziranom tomografijom (CT) daje dodatne informacije, kao što su povećanje limfnih čvorova, širenje u okolne i udaljene organe

 

Slika 5. Ultrazvučni pregled trbuha je prijeko potreban u dijagnostici raka debelog crijeva

 

Krvne pretrage su u početku obično uredne. Najčešći nalaz je anemija zbog pomanjkanja željeza. Poslije, ako se karcinom proširi u jetru, poremećeni su jetreni testovi. Karcinoembrionalni antigen (CEA), pokazatelj pristunosti karcinoma debelog crijeva, povišen je u većine bolesnika, ali ne u svih. Obično se nalazi u oko 70% bolesnika s karcinomom debelog crijeva. Ima veliko značenje u praćenju uspjeha kirurškog uklanjanja karcinoma i mogućeg nastanka novog karcinoma.


Prognoza bolesnika s karcinomom debelog crijeva

 

Prognoza bolesnika s karcinomom ovisi o stupnju širenja karcinoma (Slika 6.). Postoji više klasifikacija i načina stadijevanja bolesti, a to su TNM klasifikacija ( T=veličina primarnog tumora; N= broj limfnih čvorova zahvaćenim tumorom i M= prisutnost ili odsutnost udaljene metastaze), klasifikacija po Dukes-u te MAC klasifikacija ( modificirana Astler Coller klasifikacija). Najčešće se stupanj širenja ocjenjuje po Dukesu.

 

Slika 6. Stadiji proširenosti karcinoma debelog crijeva ( stadij A, B, C)

 

Stupanj A označava širenje karcinoma ispod sluznice debelog crijeva, stupanj B označava zahvaćenost i drugih slojeva stijenke crijeva. Stupanj C označava zahvaćenost okolnih limfnih čvorova tumorom.
Ako je prisutan Dukes A, 99% bolesnika preživi 5 godina, kod Dukes B 85%, kod C 67%, a kod prisutnosti udaljenih metastaza preživljenje je samo 14 %.

 

Liječenje karcinoma debelog crijeva

 

Jedina metoda kojom se možemo riješiti karcinoma debelog crijeva jest kirurško uklanjanje zahvaćenog dijela crijeva. Ako je karcinomom zahvaćen desni dio crijeva, uklanja se taj dio - desna hemikolektomija, a ako je zahvaćen lijevi, izvodi se lijeva hemikolektomija. Kad je zahvaćen završni dio crijeva, rektum, i to za više od 6 cm od čmara - anusa, radi se nisko prednje uklanjanje crijeva. Ako je karcinom niže postavljen, zahtijeva se trajna kolostoma. (Slika 7.)

 

Slika 7. Kada je tumor zahvatio završni dio debelog crijeva nedaleko od anusa, tada je potrebno debelo crijevo izvesti na površinu trbuha - kolostoma.

 

Što je karcinom otkriven u ranijoj fazi, to je izlječenje bolje. Međutim, u jedne trećine operiranih bolesnika karcinom se može ponovno pojaviti, pogotovo u bolesnika s Dukes B i C stupnjem karcinoma. U tih je bolesnika potrebno provesti kemoterapiju.


Kemoterapija podrazimijeva primjenu određenih lijekova koji uništavaju tumorske stanice te zaustavljaju njihov rast i razmnožavanje. Za razliku od kirurškog liječenja i zraženja, kemoterapija ima susatvni učinak na tijelo pa u većoj mjeri osim na tumorske stanice djeluje i na zdrave stanice u tijelu, posebice one koje se brzo dijele ( primjerice na stanice koštane srži, sluznice probavnog sustava ili vlasišta). Zbog toga se u bolesnika liječenih kemoterapijom javljaju tegobe odnosno nuspojave pri čemu su najčešće mučnina, povraćanje, ćelavost i pad broja krvnih stanica. Kemoterapija je korisna i kod karcinoma završnog dijela debelog crijeva. Ovdje se kemoterapija kombinira s radioterapijom (zračenjem).


Ako je tumor velik, radioterapiju provodimo i prije operacije. Cilj je smanjiti tumor kako bismo ga lakše operirali.


Ako karcinom nije moguće operirati, tada se tumorska masa može smanjiti uporabom lasera. Vodič laserske zrake se uvodi do karcinoma s pomoću kolonoskopa i pod kontrolom oka se izvodi lasersko spaljivanje tumora kako bi se omogućio prolaz stolice. Drugi način je postavljanje posebnih proteza, stentova, u područje crijeva koje je suženo karcinomom. Ovim se metodama ne rješava karcinom nego njegova posljedica; zatvaranje crijeva i nemogućnost odvajanja stolice.


Danas su dostupni i lijekovi koji zbog svog mehanizma djelovanja imaju i manje nuspojava od klasičnih kemoterapeutika. Spadaju u skupinu ciljane biološke terapije. To je najmodernija metoda liječenja raka crijeva, učinkovito uništava tumorske stanice sa osjetno manjom štetnosti za organizam u cijelosti. Naime, tumorima su za rast potrebni kisik i hranjive tvari. Nakon što naraste do određene veličine, tumoru je potrebna vlastita mreža krvnih žila. U tome važnu ulogu igra vaskularni endotelni čimbenik rasta (VEGF) koju proizvodi sam tumor. Pod utjecajem ovog čimbenika nastaju nove žile, što može dovesti do rasta tumora i pojave metastaza.

Tijekom terapije protiv nastanka novih krvnih žila, kombinirane različitim kemoterapijama, putem infuzije ciljano se ubrizgava u organizam protutijelo koje se vezuje na VEGF molekulu i koje onemogućuje rast žila.

 

Protutijelo za onemogućavanja rasta žila, koje se unose infuzijom u organizam, iskazuje djelovanje na 3 mjesta u procesu nastanka žila:

  • Prorjeđuje postojeću mrežu tumorskih žila
  • Normalizira preostale tumorske žile
  • Onemogućuje nastajanje novih žila

 

Primjena protutijela za onemogućivanje rasta žila uz kemoterapiju u velikoj je mjeri povećala učinkovitost liječenja debelog crijeva.

 

Način sprječavanja nastanka karcinoma debelog crijeva i program praćenja stanovnika s prosječnim i visokim rizikom nastanka karcinoma.

 

Važno je istaknuti:

  • karcinom debelog crijeva jedan je od najčešćih karcinoma
  • 95% svih karcinoma debelog crijeva nastaje od polipa debelog crijeva
  • karcinom debelog crijeva je bolest koju možemo spriječiti

 

1) Preventivne mjere koje svaki čovjek treba i može provoditi (primarna prevencija)

  • prehrana bogata vlaknastim tvarima (povrće, voće, žitarice i si.)
  • mala količina životinjskih masti u prehrani
  • malo "crvenog mesa" u prehrani
  • regulacija stolice normalna/idealna tjelesna težina

 

2) Prepoznavanje simptoma i znakova bolesti

  • promijenjen izgled stolice (tanka stolica ili učestala stolica, proljevi)
  • krv na stolici ili je stolica pomiješana s krvlju
  • bol u trbuhu
  • vlažni plinovi
  • mršavljenje
  • umor (anemija s pomanjkanjem željeza)

 

3) Javljanje liječniku ako postoji sumnja. Liječnik preporučuje daljnje pretrage.

  • pregled krvi (laboratorijske i biokemijske pretrage)
  • digitorektalni pregled (pregled završnog dijela crijeva prstom)
  • pregled crijeva kolonoskopom (nastojati pregledati cijelo crijevo, a ako to nije moguće, onda samo silazno crijevo.)
  • irigografija - rendgenski pregled crijeva ako nije moguće učiniti kolonoskopiju
  • ako se nađu polipi, potrebno ih je ukloniti -endoskopska polipektomija
  • uzimanje uzoraka sa sumnjivih mjesta - biopsija
  • operacija ako se polip ne može ukloniti endoskopski ili ako se potvrdi karcinom
  • kemoterapija, radioterapija, ciljana biološka terapija kada je to indicirano
  • ako karcinom nije moguće operirati, palijativne mjere - lasersko spaljivanje karcinoma ili postavljanje proteza.

 

Program otkrivanja polipa i karcinoma debelog crijeva i praćenje stanovnika s prosječnim rizikom nastanka karcinoma

 

Osobe starije od 45-50 godina

  • digitorektalni pregled i otkrivanje nevidljivog krvarenja (hemoccult) jedanput na godinu
  • ako su nalazi pozitivni - totalna kolonoskopija (pregled cijeloga crijeva) ili kratka kolonoskopija (pregled završnog dijela crijeva) i irigografija s dvostrukim kontrastom
  • ako se nađu polipi - endoskopska polipektomija, a ako se nađe karcinom –operacija
  • ako su nalazi negativni - kratka kolonoskopija svakih 5 godina
  • totalna kolonoskopija svakih 10 godina

 

Program otkrivanja polipa i karcinoma te praćenje osoba s visokim rizikom nastanka tumora

 

Obiteljska polipoza (polipi debelog crijeva u obitelji)

  • genetsko testiranje
  • ako je pozitivno - totalna kolonoskopija od 10.- 12. godine života i to svake 2-3 godine

 

Hereditarni karcinom debelog crijeva (nasljedni karcinom koji nije povezan s polipima) ili karcinom u roditelja i bliskih rođaka

  • totalna kolonoskopija svake 3-5 godine počevši od 20. godine života
  • testiranje na skriveno krvarenje jedanput na godinu

 

Program praćenja bolesnika koji su operirani zbog karcinoma debelog crijeva

  • kolonoskopija 6 mjeseci do jedne godine nakon operacije
  • testiranje na nevidljivo krvarenje jedanput na godinu
  • određivanje karcinoembrionalnog antigena (CEA) tri puta tijekom 6 mjeseci nakon operacije, a potom svaku godinu 5 puta (svaka 2-3 mjeseca)
  • kolonoskopija jedanput na godinu tijekom dviju godina nakon operacije
  • kolonoskopija svake 3 godine ako su prethodne bile negativne

 

Budući da osobe s rakom debelog crijeva imaju veći rizik i od raka dojke, jajnika i prostate u program praćenja treba uključiti i preglede tih organa

 

Rak debelog crijeva ukratko

 

  • Rak debelog crijeva je maligni tumor koji nastaje s unutarnje strane stijenke crijeva
  • U Hrvatskoj je drugi po učestalosti malignih bolesti i kod muškaraca i kod žena
  • Rizični čimbenici za rak debelog crijeva uključuju nepravilnu prehranu, nasljeđe, polipe debelog crijeva i dugotrajni ulcerozni kolitis.
  • Većina karcinoma debelog crijeva razvija se iz polipa. Odstranjivanje polipa može prevenirati rak debelog crijeva.
  • Polipi debelog crijeva i rani rak debelog crijeva ne moraju imati simptome. Zbog toga je probirni program izuzetno važan.
  • Dijagnoza raka debelog crijeva potvrđuje se biopsijom za vrijeme kolonoskopije.
  • Liječenje raka debelog crijeva ovisi o lokalizaciji , veličini, proširenosti raka kao i o dobi bolesnika i njegovom općem zdravstvenom stanju.
  • Kirurško liječenje je najčešći i najučinkovitiji način liječenja raka debelog crijeva
  • Moderni kemoterapeutici u kombinaciji s ciljanim biološkim lijekovima ( imunoterapija) u značajnoj mjeri povećavaju uspjeh liječenja raka debelog crijeva koji nije otkriven u početnoj fazi
 
HLPR Hrvatska liga protiv raka
 
Ilica 197, 10000 Zagreb, Hrvatska
Email: info@hlpr.hr
Tel: + 385 1 3775-572
Fax: + 385 1 3775-568
DONACIJE
Sv. Juraj Žiro račun: 2340009-1110483525 PBZ
Sv. Juraj OIB: 85629806183
SV. JURAJ Uplata Vaših dobrovoljnih priloga za osobe oboljele od raka. Po uplati Vam šaljemo promotivne materijale HLPR i najave aktivnosti HLPR.
Zajednica pacijenata oboljelih od raka Sv. Juraj
 
GDJE SE NALAZIMO
HLPR - LOKACIJA
Pomoć u prevenciji i liječenju raka